Vlada Crne Gore tajno se sporazumjela sa italijanskim brokerom
Orijanom Mateijem, isplaćujući mu ozbiljne sume u zamjenu da se on zvanično odrekne svih zahtjeva po osnovu garancija dobijenih od crnogorske vlade, vrijednih deset miliona dolara. Taj sporazum, koji su postigli Ministarstvo finansija u ime Vlade Crne Gore, Matei i nekadašnja Podgorička banka, „Dan” objavljuje, a vlast ga je sakrila od javnosti.
Ministarstvo finansija Crne Gore nije odgovorilo na pitanje „Dana” da li je sa Mateijem bilo nekih sporazuma u vezi sa garancijama koje on pominje u svojim javnim nastupima.
Matei, koji je po sopstvenom priznanju svjedok šverca cigareta između Italije i Crne Gore, teretio je Vladu Crne Gore tražeći da mu se plati deset miliona, a o tome je pokretao sudske postupke u Švajcarskoj.
Ipak, u Cirihu je 13. marta 2001. godine postignut sporazum između Vlade Crne Gore, Mateija i nekadašnje Podgoričke banke, po kome se crnogorska vlada, u zamjenu za potpis Mateija da će se odreći svih zahtjeva po osnovu garancija, obavezala da plati 850.000 dolara.
Stranke koje su zastupali švajcarski advokati sporazumjele su se na način da se Matei odriče svih zahtjeva u odnosu na Crnu Goru koje izvodi iz tri dokumenta koje je izdala država Crna Gora i koji se opisuju kao „garancije”. On se odriče zahtjeva po osnovu osnovnog posla i zahtjeva koji su sa ovim povezani.
Iz dokumenta, koji je „Danu” dostavio vlasnik Atlas grupe
Duško Knežević uz obrazloženje da se ovim dodatno baca svjetlo na malcverzacije i zloupotrebe vrha crnogorske vlasti, jasno je da su izdate tri garancije, sve tri 12. jula 1996. godine. Prva i druga garancija odnose se na sumu od 500.000 dolara, a treća na iznos od devet miliona dolara.
Matei se obavezuje da advokatu države Crne Gore,
Andreasu Baumgartneru, iz ruke u ruku prilikom predaje bankovnih čekova preda originale tih garancija. Pritom se odriče štete za sudski proces u visini presude švajcarskog Saveznog suda iz 1999. godine.
U javnim nastupima, Orijano Matei je iznosio ozbiljne optužbe na račun vrha crnogorske vlasti. Njegovo pismo tadašnjem poslaniku Evropskog parlamenta (EP)
Doris Pak „Dan” je objavio još 2008. godine, i on je tada opisao poslovne veze sa tadašnjim premijerom
Milom Đukanovićem i njegovom saradnicom
Dušankom Pešić Jeknić.
U rijetkim javnim nastupima, predstavnici crnogorskih institucija negirali su da su sa ovim italijanskim brokerom imali bilo kakve konakte.
U bitnom, Matei je tvrdio da je bogaćenje Đukanovića, sadašnjeg predsjednika Crne Gore, počelo još 1996. godine kada je Vlada Crne Gore podigla kredit od milijardu dolara, na ime navodnog ekonomskog razvoja u postkonfliktom periodu. Tvrdi da je bio uvjeren kako pomaže crnogorskoj vladi da se država ekonomski oporavi od kolapsa tokom devedesetih godina prošlog vijeka, te da je kao broker 1996. godine obezbijedio kolateral u visini od milijardu dolara. On je tada dobio garancije od Vlade Crne Gore, to jest Ministarstva spoljnih poslova, na isplatu deset miliona dolara za svoje usluge. Novac je trebalo da isplati tadašnja Podgorička banka (koja se zato i pominje kao treća strana u ovom sporazumu).
Po verziji koju je ponudio Matei, honorar nikada nije dobio, prevaren je, a ta milijarda dolara nikada nije ušla u Crnu Goru. Iznio je sumnje da je novac završio na privatnim računima aktera ove afere.
M.V.
Živi u Milanu i bavi se marketingom Orijano Matei, bivši finansijski broker u Švajcarskoj, pojašanjavao je da živi u Milanu i da se bavi marketingom. Tvrdio je da na sve načine već dvije decenije pokušava da od Vlade Crne Gore naplati dug od deset miliona američkih dolara za usluge iz 1996. godine, kada je navodno angažovan da bi Crnoj Gori pronašao investitore za ulaganja u iznosu od milijardu dolara.
)){kind=small}
